Većina ljudi misli da sjećanje živi u našem umu. Neki vjeruju da živi u fotografijama. Ali što ako sjećanje živi u pokretu? U zvuku? U načinu na koji svjetlost udara u vaše lice u 16:17 u utorak koji ne možete imenovati?

RayBan Meta ne samo da snima. Pamti s vama. A ponekad pamti i umjesto vas, kada ste previše zauzeti životom da biste to primijetili.

Ne uokviruje trenutak kao što to čini telefon. Ne prekida vaše ruke, ili vaše oči, ili nježnu nit misli između vas i onoga što doživljavate. Jednostavno promatra. Tiho. Iz vaše perspektive. S vaše razine. Kao da zna da je najiskrenija verzija trenutka ona koju ne pokušavate uhvatiti.

Ovo nije stvar tehnologije. Ovo je stvar povjerenja.

Vjerovati da naočale mogu vidjeti ono što ti vidiš. Da mogu zadržati nešto što si osjetio, čak i ako si to osjetio samo tri sekunde. Smijeh prijatelja. Rub oluje u daljini. Pogled koji si nekome uputio bez da si išta rekao.

Ove naočale nisu pametne na način na koji strojevi pokušavaju biti pametni. One su svjesne. Svjesne su koliko je pamćenje krhko. Koliko se brzo trenutak pretvara u zrak. Koliko nam lako ljepota izmiče jer posežemo za telefonom.

RayBan Meta ne traži od vas da posegnete. Omogućuje vam da ostanete. Na suncu. U zvuku. U ritmu vlastitog života.

To ih čini drugačijima.

Ne kamera. Ne umjetna inteligencija. Već način na koji postaju dio vaše prisutnosti, umjesto da vas iz nje izvuku.

U Ivanzu nas ne zanimaju trendovi. Zanimaju nas alati koji poštuju ljudsko iskustvo. Koji štite sirovost stvarnog vremena.

RayBan Meta je jedan od tih alata.

Pomaže vam da se sjetite bez izlaska iz trenutka.

A u svijetu punom distrakcija, to bi mogla biti najinteligentnija stvar od svega.